Putevima Inka
Prof.dr.sc. Franjo Kurtović sa Sveučilišta u Limi
Već je godine 1850. Alexander von Humboldt zabilježio: "Ni jedan od rimskih putova koje sam vidio u Italiji, Francuskoj i Španjolskoj nije me impresionirao kao ovo djelo starih Peruanaca. Put Inka je izvanredan. Po mome računu podignut je na visini od 4040 metara".
Otkrio ga je 1911. H. Binham. Gradnja mu je započela vjerojatno godine 1300, a posljednji radovi završavaju u 15. stoljeću.
Što je zapravo taj grad? Danas postoje ruševine većim dijelom vrlo dobro restaurirane. Na visini je od 2350 metara. Okružen planinskim vrhuncima koji se približavaju i kao da se stapaju u jedno s kamenjem koje odolijeva vremenu. Obuhvaća sve ono što je bitno za takvu vrstu utvrde: hram sunca, mauzolej, trg, žrtvenik i dr. Podijeljen je u dvije zone: urbanu i agrokulturnu, u sebi ujedinjuje sklad ljudskoga rada i prirodne ljepote koja ga okružuje.
Na svaki način grad je u sebi misterij jer se ne zna je li to vojna utvrda, mjesto boravka djevica boga Sunca, hram za izabrane ili posljednje utočište Inka za koje ni Španjolci nisu znali. "Machu Picchu se klanja i ljubi božanskog oca Sunce, a mistični grad izjavljuje zahvalnost suncu za sva dobročinstva..." Tako su govorili stari Inke.
Tayta Inti, Otac Sunce i Mama Killa, Majka Mjesec, bili su izrazi dubokoga poštovanja za dobra koja dobivaju od sunca i mjeseca.
Tko jednom vidi kako sjaji sunce u Cuscu i kako tajanstveno padaju njegove zrake po planinskim vrhovima i Machu Picchu može razumjeti zašto je to bio bog Inka.
